Za ilustraciju onoga što želim prikazati vjerujem da je najbolje početi sa činjenicom da SVI imamo emotivne probleme, negativna iskustva, a koja su vezana na neke traume koje su se dogodile ranije. Kada se osoba toga sjeti ili se asocira na te događaje, pojave se negativne emocije i misli (u Peatu to nazivamo naboj). Nakon što primijenimo metodu mi i dalje imamo sjećanje na negativno iskustvo, ali ne postoji više negativna emotivna reakcija.

Za ilustraciju navest ću neke primjere i polja primjene:
Ako osoba ima kompulsivne emotivne reakcije – za primjer strah od pauka – nakon primjene ove metode osoba nema negativne emotivne reakcije.
Životni ciljevi: kako se pojavljuje problem dolaska do cilja? Kod dolaska do cilja susrećemo se sa asocijacijama na neke trauma i doživljavamo negativne reakcije – recimo, osoba osjeća otpor da završi neke poslove odnosno odugovlači, a trebala bi raditi na ciljevima redovito.

Kada radimo loša djela? Zapravo se radi o tome da u nama postoje već reakcije ili programi koji nas uvjetuju da napravimo nešto loše, što dovodi do toga da ponovno donesemo zaključke koji su pogrešni i to se dalje nastavlja. Primjenom metode, osvješćujemo nesvjesni sadržaj, vjerovanja i ciljeve, pa je rezultat da oni - prestaju biti kompulzivni. To je taj način kako izlazimo iz negativnog obrasca. Jer, naši životi su izvana gledajući sasvim uobičajeni, ali u nama se odvija prava drama.

Mi se bavimo emotivnim problemima koji nastaju donošenjem odluka, naročito u situacijama poraza i tada su te odluke u suprotnosti (ili još jače potvrđene) sa već ranije donesenim odlukama a donošenjem odluka se stvaraju polariteti.

Dakle, u nekom traumatičnom momentu donesemo odluku: Sloboda je opasna i bolna. I tako nastaju konflikti jer sa jedne strane želimo slobodu a sa druge strane stoji odluka da je sloboda opasna i bolna. Ovim metodama mi integriramo te polaritete. Evo jednog primjera odnosa počinitelj-žrtva: Osoba se osjeća kao žrtva, a to nije rijetko, pa to možemo i ovako sagledati: Tu postoji jedan odnos, koji je u samom početku izvanjski, ali se kasnije internalizira u psihu svih koji su uključeni (primjenom pasivne agresije, zanemarivanjem, ignoriranjem, odlaganjem, gaslightingom i raznim drugim načinima ....). U slučaju kada je žrtva fizički prisutna (ali nije uvjet), počinitelj se osjeća pod pritiskom pa sebe doživljava kao žrtvu, a žrtva pak počinje stvarati obrazac počinitelja i počinje ga primjenjivati na slabije od sebe, iz jednostavnog razloga jer nije u nemogućnosti isto se ponašati prema stvarnim počiniteljima koji su njoj
nanijeli štetu. E tu je metoda Duboki Peat nezamjenjiva.

Ta dinamika ima tendenciju širenja, pa se odnos počinitelj-žrtva rađa i utvrđuje kod svih uključenih u takav destruktivni sustav vezivanja. Iz generacije u generaciju se takva dinamika nastavlja u obiteljima i kako život ide, ona se širi i na ostala polja života pojedinca u obitelji jer u takvim uvjetim nije moguće voditi autonoman život. Izgleda da počinitelji trebaju žrtve za svoje preživljavanje, dok u svojim životima, žrtve su fiksirane na počinitelje i uglavnom traže ono što od počinitelja nikad ne mogu dobiti.

Za primjer uzmite osobu koja se želi dokazati svom ocu da je dobra i uspješna, ali otac je tretira kao nevažnu i koristi je za rješavanje problema koje sam nije znao riješiti. Bez pravog pristupa ovome što je puno više od isključivog odlaska iz počiniteljeve blizine, teško je riješiti ovaj problem. Možemo reći da se u obiteljima vode pravi ratovi... dok se na van pokazuje da je sve u redu. Kako prekinuti takve odnose? Primjenom metode Deep Peat moguće je prekinuti ove lance obrazaca koji se ponavljaju iz generacije u generaciju. Velika je prednost i sreća za obitelj kad postoji osoba koja je spremna prekinuti te lance događanja...

Kako pristupati pretjeranoj tuzi, patnji za bliskom osobom? Ovo je vrlo osjetljiva situacija iz razloga što je moguće da se osoba optužuje zbog nečega ili nekog odnosa sa preminulom osobom. U tom je slučaju potrebno pročistiti odnose kako bi ostala tuga za osobom što je normalni osjećaj a osoba nastavila sa svojim životom.

Primjer primjene možemo i vidjeti u davnom zaključku/odluci kako javni nastup dovodi do poniženja. Naime, moguće je da smo ranije u djetinjstvu izašli pred obitelj i željeli nešto pjevati ali smo se zbunili a ukućani su nas ismijavali. Tada osoba (dijete) donese poraznu odluku da je nastup pred obitelji (a kasnije shvaća da se to odnosi na druge šire auditorije) povezan na poniženjem. Tijekom života ta se poražavajuća odluka javlja kad želimo napraviti prezentaciju, javni nastup, pokazati sebe u najboljem svjetlu, kad imamo taj cilj, ali se odluka iz prošlosti javlja i donosi veliki strah od ponižavanja pa osoba odustaje. Mi smo tu odluku donesli da se oslobodimo od poniženja, ali nas ona sada koči u napretku u životu.

Ili recimo osjećamo kritičnost prema nekoj osobi, prema njenom načinu ponašanja, a zapravo govorimo o sebi i svojoj želji da radimo to isto a to potiskujemo... nesvjesni svojih osjećaja. Treba znati da osoba koja ima više konflikata u sebi, da je manje uspješna u životu. Visoko funkcionalna osoba ima sposobnost kreativnog i uspješnog rada na svojim ciljevima.

U ovoj metodi mi ne namećemo rješenja, nego osoba kroz proces sama dobije svoje uvide i rješenja. Kada odlučite naučiti ovu metodu, vidljivo je da se uče jasni i sigurni koraci koji donose rezultate. Ovo se znanje može naučiti te primjenjivati na sebi i drugim ljudima. Moj je posao i želja, da vam pomognem kako biste uklonili barijere iz svog života, te lakše i ugodnije postizali svoje ciljeve, postali funkcionalni, živjeli u balansu i sreći.

Pa krenimo...